- Duša Bogu, tijelo pozornici, srce plesu!
- Mnogi ljudi ne znaju što je ljubav, a onda vide scenu prepunu plesača koji plešu kao jedno!
- One koje folklor spoji, ništa ih više ne može rastaviti!
- Folklor. Mjesto na kojem, ako si i najsiromašniji, ipak nešto vrijediš! Bogat čovjek nije onaj koji ima novac, već onaj koji ima dobru dušu!
- … a od nakita je imao najljepši osmijeh na sceni! Svakome život donese nešto lijepo, a meni je folklor donio i nju!
- Jednog dana kad odem s pozornice, pamtite me po tome što sam bio veseo čovjek, volio druženja i živio folklor...To je ono što sam bio i ono što me je činilo čovjekom!
PUČKO PJESNIŠTVO
Osobe koje svoje osjećaje izražavaju poezijom u narodnom (pučkom) stilu, a stihovi im ponajviše opisuju određeni zavičaj, mentalitet i sveukupan život ljudi toga kraja, nazivaju se pučkim pjesnicima.
Nerijetko su u našem društvu bile osobe koje imaju sklonosti prema pisanju, ali je vjerojatno najpoznatiji pučki pjesnik bio pokojni Franjo Petričić – Donkov (1929. – 2007.) koji se, između ostalih pjesama, proslavio pjesmom Moje Ivankovo.
Pjesnik je pjesmu recitirao u izravnom prijenosu emisije Znanje – imanje 1988. godine iz Ivankova, a audio snimak je snimljen dva dana prije (na svečanoj kulturnoj priredbi gostiju i domaćina).

Moje Ivankovo
Moje Ivankovo je
rujna zora na Slatina
i sunčeva zraka
što kroz maglu jesenju rađa novi dan.
Moje Ivankovo je u podnevnim oblacima
visoko iznad rita
i lahor večernji
na kraju umirućeg dana u Nadiševci.
Moje Ivankovo je ratarsko,
na poljima ravnim gaji pšenicu bjelicu
od koje se pravi kruh naš svagdanji.
U mom Ivankovu
čuje se pjev ptica u gaju
i čuje kucaj srca zemlje voljene!
To Ivankovo moje ljude zove
da mu dođu u pohode…
Ivankovo moje −
to su svi ljudi zemlje ove koji slobodu vole,
kao i ja što volim, ljudi,
rodno – Ivankovo moje!