- Duša Bogu, tijelo pozornici, srce plesu!
- Mnogi ljudi ne znaju što je ljubav, a onda vide scenu prepunu plesača koji plešu kao jedno!
- One koje folklor spoji, ništa ih više ne može rastaviti!
- Folklor. Mjesto na kojem, ako si i najsiromašniji, ipak nešto vrijediš! Bogat čovjek nije onaj koji ima novac, već onaj koji ima dobru dušu!
- … a od nakita je imao najljepši osmijeh na sceni! Svakome život donese nešto lijepo, a meni je folklor donio i nju!
- Jednog dana kad odem s pozornice, pamtite me po tome što sam bio veseo čovjek, volio druženja i živio folklor...To je ono što sam bio i ono što me je činilo čovjekom!
TAMBURAŠKO - PJEVAČKI ZBOR (TPZ)
Kulturno – prosvjetno društvo Hrvatske seljačke stranke (HSS), osnovano 1925. u Zagrebu pod imenom Seljačka sloga, bila je utemeljeno s namjerom da se kulturno-prosvjetni rad na hrvatskom selu objedini unutar jedne udruge, a ponajviše je skrbilo o unaprjeđenju i promicanju seljačke kulture, suzbijanju nepismenosti te osnivanju knjižnica i čitaonica, poticanju rada kulturno-umjetničkih društava (pjevačkih i tamburaških zborova, glumačkih družina), organiziranju folklornih smotri, osnivanju sudova za rješavanje sporova među seljacima i ostalom. Nakon 1928. osnivali su se ogranci Seljačke sloge po selima.
U Ivankovu je 1936. utemeljen ogranak Tamburaško – pjevačkog zbora Seljačka sloga i tih godina malo koji društveni događaj nije prošao bez sudjelovanja ovog društva (zbora).
Članovi zbora su s ponosom čuvali i njegovali tradiciju, ime i duh svoga naroda, u nošnji, napjevima i običajima. Valja istaknuti da je TPZ, između ostalog, gostovao na smotrama u Zagrebu (1936. i 1939.), a 1936. članovi su se sastali s istaknutim narodnim vođom dr. Vladkom Mačekom.
Veliki događaj za cijeli vinkovački i županjski kotar se dogodio
2. svibnja 1937. u Vinkovcima kada je organizirana Pjevačka smotra. Vinkovčani i njihovi gosti, kako prenosi Hrvatski branik, bili su iznenađeni tolikim blagom sela, naše tradicije i kulture.
Tom prigodom su zapisane i note nekih napjeva koji su se izvodili na smotri (istaknuti hrvatski etnomuzikolog, dr. Vinko Žganec je tom prigodom melografirao napjev Tira ovce divojka, kojeg izvodi naša muška pjevačka skupina Ornice).
Odakle društvu svirači? Iz birtije ili sa krstopuća! Birtije, bircuzi, gostione… često su bile mjesta međusobnih druženja, svirke, pjesme i plesa. U to vrijeme (tridesetih godina 20. stoljeća) u Ivankovu su bili jako cijenjeni svirači iz Antina. Osim kolima, znali su dolaziti i pješice na svoju svirku!
Kasnije su svirači u Ivankovo dolazili i iz drugih sela, a ivankovački svirači su počeli s radom negdje paralelno sa planom osnivanja ogranka Seljačke sloge (1935.). Pripremajući se za osnivanje folklorne skupine, svirači i plesači su se počeli sastajati i ići na svojevrsne probe nakon dnevnih radnih obveza (predvečerje i kad je hladovina ) i to najčešće kod nekog u avliju ili veću sobu (ovisno koliko ih je na „probi“). Upornim radom i trudom, ivankovački svirači su preuzeli primat nad Antinčanima sviračima.
Strahote Drugog svjetskog rata su prekinule idilu druženja i cjelokupnog rada TPZ-a, a nakon završetka rata i uspostave novog društveno – političkog poretka (Titove Jugoslavije), rad društva je obnovljen u izmijenjenim prilikama.
Iako je „Seljačka sloga“ kao krovna organizacija nakon završetka rata „obnovljena“, njene su temeljne ideje potpuno izmijenjene, načela rada prilagođena su komunističkom duhu i ona je stavljena u službu nove ideologije. Malo po malo članovi su odustajali od TPZ-a Seljačke sloge u Ivankovu, rad društva je „venuo“ i počeo padati u zaborav pred očima javnosti te se ovaj zbor potpuno gasi…
Uz velike muke, 60-ih godina 20. stoljeća su obnovljene samo smotre, ali tada se već na njih gledalo kao na smotre folklora, a ne više kao na smotre žive narodne kulture kakve su javnosti prezentirali Hrvati 30-ih godina.
